U meni je uvijek bila ta borba između onog kakva bih trebala biti i onog kakva ja doista jesam. Nisam točno znala kakva sam ja to djevojka, ali znala sam da nisam ono što sam živjela.

Zapravo, imam i nadalje jedan jocker na takve dane - san. Ne znam je li to na neki način isto bijeg od stvarnosti, ali ako i je, za mene je to bijeg s pozitivnim učinkom jer mi napuni razine energije.

Nikad mi nije bilo ugodno u avionu. Ne samo za vrijeme uzlijetanja i slijetanja koje nekim ljudima zna biti neugodno, nego mi se općenito boravak u avionu nije sviđao.

Moje jedenje se svodilo na prejedanje pa restrikciju. Ili obrnuto. Ne znam s čime sam točno počela tamo nekad davno, na kraju osnovne škole.

Htjela sam mu ponoviti citat na koji sam tog dana naišla, a koji glasi: „Brige se ne mogu utopiti jer znaju plivati“, ali u konačnici nisam jer mi se nije činilo da je dobar trenutak za reći mu tako nešto.

Put je ključan. Na njemu stječemo znanja, iskustva, samopouzdanje, poznanstva. Na njemu doživljavamo poraze, padove, izdaje, razočarenja. Na njemu rastemo.