Moje jedenje se svodilo na prejedanje pa restrikciju. Ili obrnuto. Ne znam s čime sam točno počela tamo nekad davno, na kraju osnovne škole.

Nakon ovog druženja sam došla doma, popila čaj, otuširala se, poslala mu poruku da mi je negdje ispala jedna naušnica i mirno zaspala.

Iznenada je moj dječak prestao trčati, okrenuo se prema masi koja ga je lovila, ukopao se nogama u pijesak i uzdignute glave čekao da ga sustignu.

Kada sam samu sebe zapitala zašto pijem, automatski mi je pala na pamet pjesma grupe Gazde ''Ja pijem da zaboravim''.

Inače ja ovaj tekst pišem dok još nemam ovu sliku. Odlučila sam neki dan da ću se tako fotografirati i imam otprilike u glavi kako će slika izgledati.

Nakon što je napravila cijeli krug, krenula je razdvajati stranice i nije razumjela zašto se ne otvara i otkud ta tkanina ispod ciferšlusa. Pogledala me upitnim pogledom.