Zapravo, imam i nadalje jedan jocker na takve dane - san. Ne znam je li to na neki način isto bijeg od stvarnosti, ali ako i je, za mene je to bijeg s pozitivnim učinkom jer mi napuni razine energije.

Nikad mi nije bilo ugodno u avionu. Ne samo za vrijeme uzlijetanja i slijetanja koje nekim ljudima zna biti neugodno, nego mi se općenito boravak u avionu nije sviđao.

To je situacija kada vas odnos počne gušiti kao što vas žuljaju premale cipele. Te cipele mogu biti prekrasne i kvalitetne, ali jednostavno postanu premale za vaša stopala.

Do toga je došlo djelomično zato što dovršavam četvrtu knjigu i onda mi se radnja knjige konstantno vrti u pozadini mozga pa sam u tom smislu malo odsutna.

Htjela sam mu ponoviti citat na koji sam tog dana naišla, a koji glasi: „Brige se ne mogu utopiti jer znaju plivati“, ali u konačnici nisam jer mi se nije činilo da je dobar trenutak za reći mu tako nešto.

Put je ključan. Na njemu stječemo znanja, iskustva, samopouzdanje, poznanstva. Na njemu doživljavamo poraze, padove, izdaje, razočarenja. Na njemu rastemo.