Speed Date

Moj je mozak cijelu noć pisao ovaj tekst. Budila sam se jedno četiri puta. Znam da bi bilo najbolje da sam ga napisala sinoć jer bih onda mirnije spavala, ali bila sam preumorna. Došla sam doma s tog speed datinga oko ponoći, a znamo da je to daleko izvan mojeg uobičajenog vremena odlaska na spavanje.

Možda se pitate što je to Speed Date (iliti, po našem, Kratki spoj).

Ni ja nisam znala dok mi kolegica nekad krajem prošle godine nije rekla:

„Naletjela sam na Facebooku na nešto za tebe!”

„Jednosmjerna karta na neki pusti otok?” pitala sam.

„Ne”, uzvratila je i zakolutala očima. „Speed Date!”

„Što je to?” nastavila sam nezainteresirano.

„Organizirano dejtanje uživo gdje imaš po pet minuta razgovora sa svakim muškarcem”, odgovorila mi je oduševljeno.

„Malo sam skeptična prema tome jer ne znam baš koji tip muškarca bi se odlučio na tako nešto”, komentirala sam.

„Plaća se kotizacija pa će vjerojatno doći oni ozbiljniji. Sad u subotu je u tvom kvartu! Moraš otići”, zaključila je.

Na kraju nisam otišla taj put (iako mi je doista bilo jako blizu) jer još nisam bila razriješila situaciju s Bitangom i jednostavno nisam bila raspoložena za tako nešto. Znala sam da ne bih dobro zračila.

A i bio je još jedan razlog. U tom trenutku sam još imala 35 godina, a dobne skupine su 27-35, 36-42 i 43-49, a nisam htjela biti u ovoj skupini gdje bi bili pretežito muškarci mlađi od mene.

Naime, često su i ovi stariji od mene nezreli (čast izuzetcima) pa mi mlađi nikada nisu bili nešto privlačni. Premda znam da je do osobe, a ne do godina, ali ako mogu birati, a mogu, biram starije.

Kako sam sad navršila 36 i ušla u drugu dobnu skupinu te raskrstila sa svim muškarcima za koje sam bila emocionalno vezana, odlučila sam da je vrijeme za nešto novo.

Pod „svim muškarcima” mislim na Bitangu i svoju muzu. Radi se o odnosima u kojima ti muškarci i ja nismo imali iste želje.

Ja sam s Bitangom htjela dublji odnos i to sam iskomunicirala s njim prije onog prekida kontakta iz teksta „Java ili san”, a on mi je napisao:

„Nisam ti ja za veze, pogotovo ove na daljinu.”

Čuli smo se nakon tog „prekida” još u nekoliko navrata, ali sve je to ostalo na nekoj površnosti, a ja više ne želim površne i plitke odnose u svom životu.

Sa svojom muzom sam htjela nešto više od prijateljstva, iako mi je on u startu rekao da me gleda isključivo kao prijateljicu. Najbolju doduše, ali tu priča staje.

Obojica su bili iskreni i to cijenim. Nisu me zavlačili, lagali mi ni davali lažne nade.

Svejedno, moj se mozak zavaravao da će se oni predomisliti i nadao se scenariju za koji su mi oni jasno rekli da do njega neće doći.

U tim su odnosima moje želje i potrebe bile samo djelomično zadovoljene pa sam u određenom trenutku, premda teškom mukom, otpustila obojicu.

Sad sam u healing processu i ako me nijedan ne kontaktira do završetka tog procesa, bit ću ok. Međutim, ako do kontakta dođe prije toga, na tankom sam ledu.

I najčešće se poskliznem.  

Ali dosta o teškim temama, vraćam se na Speed Date.

„Što ćeš obući?” pitale su me kolegice dan prije.

„Nemam pojma. Nisam još razmišljala o tome.”

Jedna je predložila haljinu, druga traperice, treća štikle, a ja sam na kraju obukla crne uske hlače, visoke čizme s debljom petom, usku majicu i crni sako gore. Čak sam stavila puder, što mi nije običaj.

Nedavno sam se tako obukla za posao i kad sam došla po kavu, dečki su komentirali:

„Ti drito s jahanja?”

Po njihovim izrazima lica bilo je očito da glagol jahati koriste dvoznačno, a ja sam, nakon što sam se prestala smijati, odgovorila:

„Konji, tj. konjine su moja specijalnost.”

Nisam imala tremu pred Speed Date jer nemam tremu pred takve događaje, ali nije mi se išlo. Ipak je to bio novi izlazak iz zone komfora za mene, a i po glavi mi se vrtjelo da do čega smo se mi ljudi doveli s tim nedostatkom komunikacije i vlastitim blokadama i strahovima da nam drugi moraju organizirati da se upoznamo i da razgovaramo jedni s drugima. Uz to sam mislila da će biti malo ljudi, i to pretežito žene jer da će frajeri, unatoč plaćenoj kotizaciji, odustati u zadnji čas.

Međutim, kad sam došla tamo, bila sam iznenađena količinom ljudi i omjerom spolova. Bilo nas je 38 te pritom ravnopravan broj muškaraca i žena. Također me ugodno iznenadila organizacija.

Nakon što se prijaviš organizatorima, najprije te posjednu za stol s nekom ženom pa s njom malo pričaš dok se svi skupe, da razbiješ tremu, kao. Ženi s kojom sam ja sjedila ovo nije bio prvi put pa mi je rekla da nekad čak zna biti više muškaraca nego žena.

Dok je ona pričala, malo sam skenirala ljude u kafiću i jedan koji je upravo dolazio mi je zapeo za oko. Bio je visok, taman i lijepo obučen. Kada je sjeo za stol u blizini, svidio mi se način na koji je sjedio. Spustio je tijelo malo niže u stolac i onako muški prekrižio noge. Zračio je samopouzdanjem, a mene to očito privlači.

Koncept Speed Datea je takav da svaka žena ima svoj stol, a muškarci se rotiraju tako da moraju kronološki pratiti brojeve stolova. Naručila sam si Hidru i otišla za stol koji mi je najviše odgovarao po svom položaju. Radilo se o stolu s kojeg sam imala pregled situacije u kafiću i nitko mi nije mogao prići s leđa jer sam sjela leđima okrenuta prema staklenoj stijenci.

Bilo mi je zanimljivo u tako kratkom vremenu upoznati toliko različitih muškaraca. Ja sam sve to promatrala malo i s psihološke strane jer sam time, kao što znate, poprilično opsjednuta.

Uglavnom, bilo je najviše programera i tih IT zanimanja, što me s jedne strane iznenadilo jer je općepoznato da su oni povučeni (stereotip, znam), a opet s druge strane mi je onda imalo smisla da im je lakše ovako nego kada moraju prići nekome vani.

Ovdje je jasno da smo svi došli s istim ili barem sličnim ciljem. A i nema direktnog odbijanja, već se zapisuje ID broj svakog „kandidata” i onda se kasnije, u aplikaciji organizatora, upiše ID broj osobe koja vam se svidjela (ili više osoba). Ako i ta osoba upiše vaš ID broj, onda možete stupiti u kontakt putem mobitela.

Osim ID brojeva i imena, na papirić si možete zapisati napomenu za svakog kandidata da ne zaboravite o kome se radilo. Ja sam si za svakog napisala neki znak raspoznavanja.

Tipa:

„luk i strijela, tetovaža, smrad, zbor, bankrot, spužva, crni nokat, pijan, pitao me za sestru…”

Pojasnit ću neke od ovih napomena jer vjerujem da vas zanima njihovo značenje.

Bio je jedan lik koji je smrdio.

To je meni odmah minus, iks, crveno.

Da je bio najzanimljiviji na svijetu, ako smrdi, ne može. Znam da je to možda bilo zbog stresa, ali puno je stresnih situacija u životu, što bi, u kombinaciji s njim, značilo i puno smrada, a ja to ne mogu.

Onda je bio jedan koji mi je ispričao cijelu svoju financijsku situaciju koja nije bajna i pitala sam se poslije koga će on osvojiti s takvom spikom. Da se razumijemo, ne tražim lovaša, ali bome se neću odlučiti ni za nekog tko je na burzi, plaća dvije alimentacije i traži ženu u čiji bi se stan uselio. Reku:

„U moj nećeš, buraz…”

Mislim da definitivno ne bi trebao potrošiti tih 5 minuta da priča o tako nečem, ali dobro, možda neku ženu privuče njegov osobni bankrot. Neke su sklone „spašavanju”.

Jedan je došao, sjeo i rekao:

„Pitaj što te zanima.”

Postavila sam par pitanja, on je odgovorio i onda ponovio:

„Pitaj što te još zanima.”

Kažem ja njemu:

„Pa je l’ tebe nešto zanima možda?”

Gledao me vidno nezadovoljan što on mora postaviti pitanje. Ne sjećam se što me pitao, ali nakon što sam odgovorila, razgovor je stao. Nismo imali što pričati čak ni tih pet minuta. To je onaj tip čovjeka koji ne priča i dosadan je. Jer ima onih koji ne pričaju, ali su zbog toga intrigantni. Ne znam znate li na što mislim. Mene takvi privuku.

Ovaj je bio više „spužva stil”.

Jedan me pak cijelo vrijeme gledao u oči, ali praktički bez treptanja. Malo scary.

Jedan se napio i skoro pao sa stolca. U potencijalnoj zajednici s njim sam isto mogla vidjeti jednu prekrasnu budućnost.

Za neke se odmah vidjelo da su sramežljivi, ali su se trudili i postavili su sva pitanja koja su bila napisana u „savjetima” koje smo dobili mailom od organizatora. Slatkice. Svaka im čast na hrabrosti.

Jedan mi je, uz onog koji mi je zapeo za oko, bio zgodan, ali je „pao” na samopouzdanju.

Objasnit ću.

Dok smo razgovarali, spomenuo je kako voli planinariti, ali da mu je problem kad nitko od frendova ne želi ići s njim.

Ja mu kažem: „Pa otiđi sam.”

On: „Danas sam čak išao sam, ali postalo mi je dosadno ubrzo.”

I ok za to. Ali onda mi je rekao da je došao tu s frendom. Ja sam prvo pomislila da i frend sudjeluje u speed datingu, ali ne. On je dovukao frenda koji ima curu da bude tamo s njim jer nije mogao doći sam, a govorimo o čovjeku od cca 40 godina.

Gotovo. Minus, iks, crveno.

S time da moj naklon tom frendu. Sjedio je tamo 3 sata u kutu kafića i čekao ovog „nesamostalnog”.

Onaj koji mi se svidio u startu došao je do mene među zadnjima (tako je išao redoslijed). Tad sam malo osjetila neugodu. Bojala sam se da je dosadan.

Puno muškaraca tamo mi je bilo nezanimljivo.

Ističem da se radi o mom subjektivnom doživljaju - ne kažem da su univerzalno dosadni. Svakog sam pitala koji su mu hobiji. Od dosta njih sam dobila odgovor koji meni nije napet.

Tipa:

„Ma ja sam ti kuća-pos’o, pos’o kuća.”
„Gledam Netflix i šetam psa.”
„Volim igrati igrice.”
„Online šah je moj hobi.”
„Pjevam u zboru.”
„Svaka me to pitala. Nemam hobija.”

Ali da prijeđem na onog čiji ću ID jedini upisati u aplikaciju.

Njegov hobi je, između ostalog, tajlandski boks. Može.

Bio je ugodan i svidjelo mi se kako se osjećam dok sam s njim. Djelovao je smirujuće na mene.

Razgovor nije zapinjao i u jednom me trenutku pitao:

„Da možeš imati stan u bilo kojoj ulici u centru Zagreba, koju bi ulicu odabrala?”

Ja sam odmah odgovorila koju jer sam o tome često maštala. Ne samo da znam ulicu, nego znam i zgradu i kat. To mu nisam rekla. To vama kažem.

Onda mi je on rekao koju bi on ulicu izabrao i ispalo je da je to u mom dijelu grada. Uspio me i nasmijati što mu je također bio plus.

Rekla sam mu:

„Znaš, ti si mi jedini zapeo za oko odmah na početku.”

„I ti meni”, odgovorio je.

Pet minuta je brzo prošlo i otišao je za idući stol, a zadnje što mi je rekao je bilo:

„Pričat ćeš mi još o knjigama. Baš si zanimljiva - oprečna sva.”

Nešto u tom smislu. Ne sjećam se točnih riječi, ali dao je naslutiti da ćemo se još vidjeti.

Svidjelo mi se što me nije sačekao ispred kafića jer bi me to odbilo. Bilo bi mi nasrtljivo. A i nakon što sam 3 sata pričala s 19 likova, glava mi je bila kao spužva. Ostavila bih mu dojam kao onaj „što te još zanima lik” meni.

Dok sam se vraćala doma, poslala sam glasovnu poruku curama:

„Bilo je super zapravo. Fora iskustvo. Jedan mi se svidio, ali živi u inozemstvu. Ja imam neki problem! Što su dalje, to su meni zanimljiviji.”

Postavile su logično pitanje da što onda radi na speed datingu u Zagrebu ako ne živi ovdje.

„Rekao je da se planira vratiti za dogledno vrijeme. Očito priprema teren”, odgovorila sam im.

I to mi se svidjelo. Razmišlja unaprijed.

Idem sad upisati njegov ID u aplikaciju pa kako bude.

Ali da završim.

Isprobajte Speed Date iliti kratki spoj. Moja topla preporuka. Ili barem ukucajte u Google i malo istražite.

Možda nećete prvi put upoznati nikog zanimljivog, ali upoznat ćete puno ljudi i isprobati nešto novo.

A možda doista odmah upoznate nekog tko u vašoj glavi dovede do „kratkog spoja”.