Bitangu sam upoznala na dejting aplikaciji. Matchali smo se nekad kad je on bio u Zagrebu, a u trenutku kad sam mu poslala poruku, bili smo udaljeni preko 1.000 kilometara jer on ne živi u RH. Ali “naš” je, odnosno nije stranac.
Nekome se ovo neće činiti bitno, ali meni je.
U drugoj me poruci tražio broj mobitela i ja sam mu ga dala, iako mi to nije običaj. Onda mi se javio glasovnom porukom, a ne tekstualnom i imao mi je dobru boju glasa i naglasak.
Nekome se ni ovo neće činiti bitno, ali meni je.
Već tu večer me nazvao na video poziv. Ja sam mu se javila, iako ne volim baš video pozive i iako sam bila u kućnom izdanju (u hoodici te bez nakita i šminke).
Prvo što mi je rekao je bilo:
“A stvarno imaš velike oči.”
“Kaj?” pitam ga ja zbunjeno.
“Mislio sam da si ih povećala na slici”, odgovorio je.
“Ne provlačim se ja kroz filtere. What you see is what you get”, rekla sam.
“Pa sviđa mi se ono što vidim”, odgovorio je.
A svidjelo se i meni ono što sam vidjela. Također mi je i njegov način komunikacije odmah legao. Dodijelio mi je jedan nadimak koji je izvedenica mog imena, a uz to me nazivao i „bejb” ili „pile”.
Znam da će neki pročitati ove nadimke i zapitati se kaj je s mojom glavom, ali ja sam na to pala. Ovo „bejb” me malo bacalo na Baby i film „Prljavi ples” pa mi je možda zato bilo posebno drago.
Ja njemu nisam dodijelila nikakav nadimak, ali kada sam se za potrebe pisanja ovog teksta zapitala koja riječ bi ga najbolje opisala, odmah mi je pala na pamet riječ bitanga. Postoje i neki drugi nazivi koji bi mu stajali, ali kako mi je ovih dana na repeatu pjesma koja kaže:
„Uvijek si se ložila na bitange“,
presudio je taj naziv.
Ima još jedna pjesma koja kaže:
„Bitanga i princeza par – ne ide to“,
ali savjet iz te pjesme sam očigledno odlučila zanemariti.
Ovo naravno, pod pretpostavkom da sam ja princeza, što mislim da nisam, premda sam svjesna da se ponekad ponašam malo razmaženo.
Sad, zašto mene (i velik broj drugih žena) na prvu većinom privuku bitange, iliti zločesti dečki, to ostavljam pametnijim ljudima da rastumače.
Ali ono što mogu reći za sebe jest da mi se sviđa osjećaj zaštićenosti i sigurnosti kojeg imam kad su u pitanju ti visoki, jaki i dominantni muškarci. Naime, Bitanga ima skoro dva metra, korpulentan je i kad me obgrlio rukom, došla sam mu ravno ispod pazuha.
Inače, ja sam do srednje škole za pazuh govorila pazDuh. Ne znam kako ni zašto.
Srećom, jednom prilikom sam, s cca 15 godina, nešto urlala po kući o pazusima (odnosno pazDusima) i tata mi je tad, vidno šokiran, rekao da je ispravno reći pazusi.
Kako sam ja prošla cijelo osnovnoškolsko obrazovanje s odličnim uspjehom, pritom govoreći pazDuh, ne znam.
No dobro.
Vraćam se na svoju priču s Bitangom jer se vjerojatno pitate kada me to obgrlio rukom.
Dogodilo se to kada je on, nakon otprilike deset dana naše komunikacije, ponovno došao u Zagreb.
Komentar moje frendice:
„Ajme kako dobro! Frajer je zbog tebe došao u Zagreb.”
Moj odgovor:
„Ne, došao je zbog posla. Taj dolazak je dogovoren prije nego smo mi započeli komunikaciju.”
Bila je pomalo razočarana mojim odgovorom, ali ako ćemo realno, uklapa li se u definiciju bitange romantično prevaljivanje preko 1.000 kilometara kako bi upoznao ženu s kojom se čuje manje od 2 tjedna? Ne bih rekla.
A i nisam ja za takve romantične geste. Da mi neki lik nakon tako kratke komunikacije kaže da je kupio avionsku kartu samo kako bi me upoznao, to bi mi bio red alert.
Ali iako nemam takva očekivanja od frajera, ipak imam određena očekivanja.
Primjerice, očekivala sam od Bitange da će mi se, dan nakon našeg upoznavanja uživo iliti dejta, prvi javiti.
Međutim, cijeli dan ni a ni b.
Btw, to je bio jedini dejt s tim muškarcima s dejting aplikacija prije kojeg sam imala tremu. Ne jaku, ali mi je cijeli dan bila prisutna ona neka kombinacija uzbuđenja i nervoze. Planirana sam što ću obući i maltretirala kolegicu s posla svojim prognozama o dejtu.
Ona me strpljivo slušala i davala mi savjete. Odlična je.
Uglavnom, do navečer sam bila već poprilično ljuta zbog njegovog nejavljanja pa sam buntovno (i istovremeno „vrlo zrelo”) obrisala njegov broj iz imenika, kao i poruke koje smo prethodno izmjenjivali.
Nakon toga sam išla vidjeti što se to ruje po mojoj glavi cijeli dan, odnosno što me dovelo do toga da osjećam ljutnju. Vjerojatno sam ovo trebala napraviti prije brisanja broja, ali redoslijed je bio takav kakav je.
Iskopala sam svoje nepisano pravilo, tj. očekivanje da će mi se muškarac poput Bitange prvi javiti nakon dejta.
Nemam problem javiti se prva, što smo mogli vidjeti i po tome da sam mu prva poslala poruku na dejting aplikaciji, ali ova situacija je očito iznimka.
Ali to nije bilo sve. Ne samo da sam očekivala da se on meni javi, nego je postojalo i vremensko ograničenje za javljanje koje je isteklo kad je drugog dana pala noć, a on se javio nije.
I eto ljutnje jer nije postupio sukladno mojim očekivanjima, o kojima on pojma nema.
Mogla sam mu reći za svoja očekivanja, ali nisam jer se meni podrazumijevalo da se on treba javiti. Ali to što se meni nešto podrazumijeva, ne znači da se i njemu podrazumijeva, odnosno ne znači da se to univerzalno podrazumijeva.
Baš sam danas naišla na post na Instagramu koji kaže:
„Prestanite očekivati SEBE od drugih ljudi.“
Bilo mi je osvještavajuće to pročitati jer sam upravo to radila u ovoj situaciji.
Većina nas to jako često radi. Polazimo od sebe i svojih očekivanja o tome kako je ispravno postupiti bez da uzmemo u obzir da drugi ljudi imaju svoje načine postupanja, često potpuno različite od naših.
Uzet ću banalan primjer odgovaranja na poruku.
Ja uvijek odgovorim na poruku i očekujem da i drugi ljudi odgovore na poruku koju sam im poslala. Ako netko pročita moju poruku i ne odgovori mi, odmah ću zaključiti da me ta osoba ne poštuje jer da me imalo poštuje, odgovorila bi mi na poruku.
Druga varijanta je ta da ću razbijati glavu zašto se ta osoba ljuti na mene. Jer sigurno se ljuti kad mi nije odgovorila na poruku koju je pročitala.
Da ovo sagledam na drugačiji način me potaknuo dečko koji mi je bio osobni trener dok sam trenirala u gymu. On ne voli tipkati. Objasnio mi je da često ne odgovori na poruke jer mu je to tlaka ili pročita pa zaboravi odgovoriti te da se masa prijatelja ljuti na njega zbog toga.
Otkad sam to čula, znam nove ljude koje upoznam pitati vole li tipkati baš kako bih znala što mogu očekivati od njih. Jer ako nisu “tipkači”, ako mi ne odgovore na poruku, znam da nije do mene, već do njihove averzije prema tipkanju.
Bitangu to nisam morala ni pitati jer sam odmah primijetila da više voli pozive, osobito video pozive, ali svejedno je dosta tipkao sa mnom.
Ipak, u par navrata mi do idućeg dana nije odgovorio na pročitanu poruku.
Naravno da nisam bila sretna što mi nije odgovorio, ali barem nisam tumačila njegovo ponašanje na svoju štetu. Bila sam svjesna da njegovo neodgovaranje nema nikakve veze sa mnom i da naša količina tipkanja, koja je meni minimalna, od njega iziskuje trud.
Također, prije bih odmah zaključila da frajer očito nije zainteresiran. Jer bih polazila od sebe i svog načina komuniciranja koji je, dok nisam prihvatila da ljudi drugačije funkcioniraju, u mojoj glavi bio jedini moguć i ispravan.
A ako izvedete takve pogrešne zaključke, to vas može koštati nekog odnosa, samo zato što ste očekivali “sebe” u drugima.
Bitanga me taj dan nakon prvog dejta u konačnici nazvao, ali tek oko 22 sata. Za divno čudno još nisam spavala.
Kako sam prije nego me nazvao raščistila misli, više nisam bila ljuta i vodili smo kratak, ali ugodan razgovor. Nazvao me nabrzinu iz auta dok se vozio na večeru na koju je već debelo kasnio. Objasnio mi je da je imao lud dan i usput mi ispričao jedan jako smiješan vic.
Umrla sam od smijeha.
Osim što je duhovit, također je i jako samouvjeren. Već nakon par dana dopisivanja mi je napisao:
“Zaljubit ćeš se ti u mene bejb.”
Odgovorila sam mu nešto neodređeno, ali znala sam da ta mogućnost postoji. Jer padam na bitange.
Premda, za razliku od Baby iz “Prljavog plesa”, nisam sramežljiva sedamnaestogodišnjakinja, u ljubavi sam često naivna, ali to ste već vjerojatno skužili iz ranijih tekstova.
Također, iako Bitanga nije sedam godina stariji od mene, kao Johnny od Baby, već samo dvije, ima veće životno iskustvo od mene (kako je sam rekao - završio je ulični fakultet), pa sam cijelo vrijeme imala osjećaj da sam puno mlađa od njega. A možda je stvar bila samo u načinu na koji je razgovarao sa mnom i tome da me povremeno oslovio s “pile”.
I tako smo nas dvoje plesali taj neki svoj ples koji nije bio prljav, ali nije nam išao baš najbolje. Recimo da je, iako je koreografija bila zabavna i intenzivna, bilo dosta gaženja po stopalima i neusklađenosti u plesnim pokretima.
No, bila sam voljna plesati taj ples neko vrijeme, iako sam znala da s Bitangom ne bih mogla doći do dijela koreografije na kojem mu se zatrčim u naručje i on me na rukama podigne u zrak.
Ima on jake ruke, tako da problem ne bi bio u tome da me ne bi mogao držati gore, već je problem bio u nepovjerenju.
Zašto? Zato što je bitanga, odnosno kako Bijelo Dugme pjeva u spomenutoj pjesmi - momak na lošem glasu, a ja takvim muškarcima teško vjerujem. Njihovo ponašanje ne stvara kod mene osjećaj povjerenja ni bliskosti.
Unatoč tome, privuku me.
Međutim, razlika u odnosu na prije je u tome što se više ne zavaravam. Svjesna sam da dobivam ono što vidim. Ne očekujem apsolutno nikakve promjene s druge strane.
Prije bih se zaljubila u neku bitangu, ali kad bi postao „moja bitanga”, odjednom više nisam htjela da je baš takva bitanga. Htjela sam da je malo pažljiviji, da sam mu na prvom mjestu, da je više sa mnom nego s frendovima, da ne mulja i petlja.
Iako su ovakva očekivanja s jedne strane razumljiva, s druge su strane potpuno nerealna.
Zato ja sada polazim od toga da ljude volim ili zavolim baš onakve kakvi jesu i onda odlučim želim li ih u svome životu, kao i u kojoj ulozi ih želim. Bilo da se radilo o ljubavnom, prijateljskom, obiteljskom ili profesionalnom odnosu.
Pritom, ako odlučim ostati u odnosu, svjesna sam da sam ja jedina osoba koju mogu mijenjati u tom odnosu, sada i ubuduće.
Kod Bitange mi se sviđao osjećaj sigurnosti i zaštićenosti koji mi je pružao, njegova duhovitost i ta neka dobra vibra zbog kombinacije fizičke privlačnosti i samopouzdanja kojim je zračio, ali znala sam da u tom paketu također dobivam osjećaj nepovjerenja, nedostatak bliskosti, kao i puno navlačenja, igrica te pogaženih riječi s njegove strane.
I ja sam Bitangu mogla zavoljeti točno takvog kakav jest da sam odlučila prihvatiti sve njegove mane, ali na kraju nisam morala donijeti tu odluku jer situacija nije bila ista s druge strane.
Zašto? Zato što je on, dominantan kakav je, htio mijenjati mene.
A ja sam mu se htjela svidjeti, priznat ću vam to. I točno sam znala što trebam napraviti i kako se ponašati da bih mu se još više svidjela. Nemam džabe iza sebe dugogodišnje iskustvo people pleasinga.
Ali nisam se htjela vraćati u to. Nisam htjela glumiti. A on je odlučio prekinuti pjesmu.
"Tvrdoglavost nikome ništa dobro nije donijela", napisao mi je.
Pa smo, iako mi se već dugo netko nije toliko svidio, prestali plesati.
Prestali smo plesati jer on nije moj Johnny.
A niti sam ja njegova bejb.
