Svaki puta kada krenem nešto pisati najgori dio mi je uvod, tj. prva rečenica. Nikada ne znam kako započeti, ali jednom kada krenem, onda riječi kao bujica samo izviru iz mene bez ikakvih problema.
Na pisanje ovog teksta me nagnao događaj iz kino dvorane koji sam doživjela ranije ovog tjedna, a o kojem sam nastavila razmišljati i sutradan.
Kasnila sam pet minuta, što inače nije karakteristično za mene jer često dođem i malo ranije od dogovorenog termina. Ali zeznula me mašina rublja koje sam morala povješati prije odlaska.
Zamolila sam frendicu da kupi karte dok me čeka i dala joj novac čim sam došla jer nisam jedna od onih koji namjerno kasne da bi druga osoba kupila karte pa ''zaborave'' dati novac za svoju kartu. Ne znam imate li vi takve ljude u svom životu, ali ja ih imam nekoliko pa sam nebrojeno puta platila tuđe karte za kino ili kazalište.
Mislim, nije problem platiti, ali kad znaš da ta osoba ima veću plaću od tebe i još ti se za vrijeme filma ili predstave pohvali novom povišicom (pritom i dalje, iako priča o novcu, zaboravljajući tebi ponuditi novac za kartu), onda si pomisliš:
''pa jesam ja doista takva budala''.
Tu pomisao onda potisneš i ne spomeneš novac za kartu jer to jednostavno ne možeš izgovoriti, već sama sebi kažeš da nećeš propasti za tu lovu i čestitaš mu/joj na povišici.
No, vratimo se u kino.
Nakon što sam se suzdržala da frendici prigovorim što je uzela sjedala u redu na sredini dvorane, iako je bilo mjesta i u redovima iza, kao i zbog toga što je greškom uzela ljubavno sjedalo, iako su sva ostala sjedala u našem redu bila prazna, udobno sam se smjestila i odlučila napokon uživati u filmu i kokicama.
Smirila me malo i činjenica da je u kino dvorani bilo svega desetak osoba pa samim time i mali postotak ljudi koji bi mogao zaključiti da su dvije cure koje sjede na ljubavnom sjedalu - lezbijski par. Jer je to, eto, jedino logično objašnjenje.
Nikome ne bi palo na pamet da je moja frendica došla u kino s kontaktnim lećama na kojima joj je već neko vrijeme premala dioptrija pa s takvim zamućenim vidom nije primijetila da su sjedala koja je izabrala zbog toga što su bila u sredini reda-ljubavna sjedala.
''Sigurno su lezbe'' – i dalje jedini logičan zaključak.
Ostavit ću se sada istospolnih zajednica i prijeći na bit priče.
Dakle, tri reda iza nas su sjedila dva starija muškarca za koje mi nema boljeg izraza od ''čiče''. Bili su točno takvog izgleda – obojica obučeni u samterice u koje su uvukli majice, sa sijedim kosama, a jedan čak u kroksicama (jer zašto ne otići u kino u centru glavnog grada tako obuven).
I tako su ''čiče'' ili ''dečki'', kako god vam je draže nazvati ih, otkad su sjeli na svoja sjedala (oni hvala Bogu nisu zabunom uzeli ljubavno sjedalo), udarili priču kao da su na gemištu u lokalnoj birtiji.
Bilo je tu svakakvih tema, od tuduma (za one koji žele znati više, to je vrsta vina), preko popravljanja bojlera, do nesposobne predstavnice stanara u zgradi u kojoj jedan od njih dvojice živi.
Mi smo to sve podnosile i prvih sat vremena ih stoički ignorirale. U tomu nam je pomogla okolnost da je u samom filmu bilo dosta pjevanja pa se tada nije čuo njihov razgovor.
Međutim, objema nam je prekipjelo u trenutku kada se odvijala potresna scena živčanog sloma glavne glumice tijekom koje ona plače, jeca, pije, kleči na podu sobe, čupa kosu, zamišlja pokojnu majku itd., a njih dvojica zabavljeno bacaju komentare na račun njezine frizure (koja je, ruku na srce, doista bila grozna i smiješna, ali također zbilja nebitna u tom trenutku).
Frendica je najprije pokušala s ljutitim:
''Psssssssssssst!!''
Ali ''dečki'' to očito nisu čuli jer su se tada baš grohotom smijali, nakon čega su naravno nastavili s pričanjem naglas. Nakon toga sam ja odreagirala i glasno rekla:
''Oprostite, možete li zašutjeti? Hvala!''
Pristojna kakva jesam, čak i kada ljutito pokušavam ušutkati nekoga, koristim dvije od četiri čarobne riječi. Tu sve zasluge pripadaju mojim roditeljima i njihovom odgoju, ali to je tema za sebe.
I sada polagano, ali sigurno dolazimo do najvažnijeg dijela ove priče.
Jedan ''čiča'', nakon mog upozorenja nastavlja drugome nešto govoriti šapćući, a drugi mu glasno (da i ja čujem) odgovori:
''Ajde tiho, vidiš da je gospođa živčana.''
Prvo, uho mi prokrvari svaki puta kada me netko nazove gospođom. Znam da se po nekim uvriježenim shvaćanjima, sa svojih trideset i kusur godina, trebam smatrati gospođom, ali kako se ja ne odijevam kao gospođa, ne ponašam kao gospođa i, ono najvažnije, ne osjećam kao gospođa, svaki puta mi zasmeta kada me netko tako nazove ili oslovi. Ta nelagoda traje trenutak ili dva, ali nikada ne izostane.
No, na stranu s time sada i fokusirajmo se na važniju konstataciju u njegovoj rečenici, a to je da je gospođa - živčana.
Dakle, iako što su naši ''čiče'' ili ''dečki'' konstantno pričali tijekom filma, nakon što ih je ''gospođa'' opomenula, jedini logični zaključak do kojeg su došli je da je gospođa živčana.
Problem je naravno u njoj, a ne u njima i njihovom apsolutno neprimjerenom ponašanju, svojstvenom dječacima u pubertetu koji prolaze kroz buntovnu fazu pa pričaju i smiju se na mjestima na kojima se to prema bontonu ne smije raditi, kao npr. na sprovodu, u crkvi ili u kinu.
Da je među muškom populacijom provedena anketa na pitanje:
''Što mislite zašto je gospođa u ovoj priči živčana?''
vjerujem da odgovor nijednog od ispitanika ne bi bio da je u kino došla smirena pa da ju je pričanje ''čiča'' uzrujalo.
Ne, rezultati ankete bi pokazali da je velik broj sudionika kao moguć razlog naveo njezin PMS (jer je to vječno obrazloženje ženske nervoze), no, uvjerena sam da bi apsolutni pobjednik bila konstatacija da je gospođa živčana jer je NEDOJEBANA.
To je izraz za koji ne postoji pristojniji sinonim koji bi dovoljno vjerno opisivao to žensko stanje (barem meni nije poznat).
Naime, uzrok nervoze neke žene sigurno ne leži u činjenici što je primjerice do 9,00 sati ujutro već skuhala ručak, obukla i nahranila dijete, ispeglala mužu i sebi košulje za posao, odvezla dijete u vrtić i skoro zakasnila na posao pa je, došavši u ured, glasno opsovala kada je prolila kavu jer su joj se ruke blago tresle od cjelojutarnje užurbanosti.
A ne ne, njezini kolege koji su svjedočili trenutku prolijevanja kave i njezinoj burnoj reakciji će suglasno zaključiti da se sve to dogodilo zbog njezine nedojebanosti. Jer da je dotična, uza sve ovo što je obavila do dolaska na posao, ubacila i brzinski jutarnji seks s mužem, došla bi na posao naprosto blago lebdeći iznad površine tla, sa zadovoljnim smiješkom na licu.
Nedojebanost se posebice često koristi kao obrazloženje različitih stanja i pojava kod solo žena koje nemaju supruga, zaručnika, dečka i slično.
Tako je recimo nedostatak seksa, osim za žensku nervozu, također razlog i za njezin loš ten - jer uzrok sigurno nije genetika ili nezdrava prehrana. Za njezinu ukočenost u vratu ili bol u leđima - jer da ju netko dobro razgibava svaki dan do toga ne bi dolazilo. Za njezinu smušenost ili zaboravljivost - jer je znanstveno dokazano da nedostatak muškog spolnog organa utječe i na ženine moždane funkcije.
I ovdje ću se zaustaviti jer bih mogla do prekosutra nabrajati razne mudrolije muškog spola kojih sam se naslušala tijekom godina.
Nedavno sam bila na druženju u nekoj konobi. Nakon što se popilo par rundi pića, odlučili smo naručiti hranu, ali muški dio nikako da se dogovori oko toga hoćemo li uzeti teletinu ispod peke ili janjetinu.
Ja sam odmah rekla da mi je sasvim svejedno jer mi je samo bilo bitno da pojedem nešto i da to nešto uključuje meso bilo koje vrste (moje isprike vegetarijancima i veganima).
I tako je ''tim janjetina'' iznosio svoje argumente za janjetinu, a ''tim teletina'' svoje protuargumente u korist teletine, a konobarica je cijelo to vrijeme stajala s blokićem u ruci i čekala da se gospoda konačno odluče što će naručiti.
Radilo se o ženi u pedesetima, malo punijoj, s kosom povezanom u punđu i graškama znoja koje su počele izbijati na čelu. Zadihanog daha, počela je lagano tapkati nogom, gledajući naizmjence pripadnike tima teletina i tima janjetina, nadajući se verbalnoj pobjedi jednog od timova kako bi napokon primila narudžbu i nastavila sa svojim poslom.
Kada je shvatila da nema popuštanja ni s jedne strane te da će ovo potrajati jer su u pitanju ''pijana posla'', pokušala je s prijedlogom:
''Možda da uzmete oboje? Složimo vam na jednu platu teletinu ispod peke s krumpirom, a na drugu janjetinu s nekim prilogom. Možemo staviti i zapečenog graha sa strane.''
Kolegica i ja smo se pogledale i istovremeno pomislile kako je to odličan prijedlog koji će okončati raspravu, ali muški dio ju u žaru svoje rasprave uopće nije doživio, već su nastavili sa svojim nadvikivanjem.
Konobarica je vidjela da nema pomoći pa je slegnula ramenima i malo glasnijim i oštrijim tonom rekla da ju pozovemo kad konačno odlučimo te užurbano otišla poslužiti neki drugi stol.
Za razliku od prethodne, ovu rečenicu konobarice su dečki čuli pa je jedan od njih pomalo uvrijeđeno prokomentirao:
''Kaj je ova nadrkana kao da ga nikad nije dobila.''
Iako sam registrirala tu izjavu, u tom trenutku joj nisam pridavala nikakvo značenje jer sam bila u drugom filmu, ali kad sam razmišljala o događaju iz kina, odmah sam se sjetila i ove situacije, kao i brojnih drugih situacija gdje se nervoza žene povezivala s njezinom navodnom nedojebanošću.
Mislim, realno je moguće da ''ga'' konobarica dobiva svaki dan i da ima burniji seksualni život od svih pripadnika timova janjetina i teletina zajedno, no muškarci će uvijek, bez da imaju bilo kakav uvid u seksualni život žene koju komentiraju, zaključiti da žena nema nikakve ili da ima neredovite seksualne odnose ako je ''nadrkana''.
Čak i mi žene znamo za druge žene, kada nas razljute ili povrijede, komentirati nešto u tom stilu.
Ali, ono što je zanimljivo, nikada nisam čula da bi bilo muškarac, bilo žena komentirali za nervoznog muškarca da je takav jer je nedojeban.
Ispravite me ako griješim.
Na pitanje: ''Kaj je on tako živčan?'', dobit ćemo odgovor: ''Netko mu je ogrebao auto.''
Na pitanje: ''Što je njemu danas?'', odgovor će biti: ''Ma bivša žena mu opet traži povećanje alimentacije.''
Na pitanje: ''Koji mu je kurac?'', odgovorit će nam: ''Pusti ga; jučer se izbio iz cipela pa je danas mamuran.''
Dakle, za nervoznog muškarca se dobije konkretno obrazloženje takvog njegovog stanja, dok se za nervoznu ženu uopće ne pokušava ući dublje u razloge i problematiku njezine nervoze, već se automatski zaključuje da je dotična nedojebana (ili da je u PMS-u).
No, ono što mene zapravo zanima jest otkad je to taj komad muškog tijela postao takav čudotvoran lijek za sve ženske nedaće?
Zapravo, ne mora se nužno raditi o komadu jer je nekad u pitanju i komadić jednoznamenkaste dužine, ali svejedno, iako malen, i dalje predstavlja čudesno sredstvo od kojeg su žene zdrave, smirene i zadovoljne.
Moj bivši je često, kada bih mu se požalila da me nešto boli (bila to glava, grlo ili trbuh), uz zadovoljni smiješak i blago podignute obrve, nadajući se mom pristanku na ''liječenje'', odgovarao:
''Imam ti ja jedan lijek.''
Naravno, to je bilo u šali, ali kako se kaže, u svakoj šali pola istine. Da sam pristala primiti ponuđeni ''lijek'', on bi mi ga svesrdno dao, na vlastito zadovoljstvo. Doduše, vjerojatno i na moje zadovoljstvo jer njegov ''lijek'' definitivno nije bio razlog našeg prekida. Bila je to dobra doza lijeka…
No, vratimo se na ''nedojebanost''.
Kada se u Google ukuca ''nedojebana značenje'', prvo pojašnjenje značenja ove riječi koje se ponudi je:
''Žena koja pati zbog nedostatka seksualne aktivnosti.''
Dakle, ne ''žena kod koje je prisutan nedostatak seksualne aktivnosti'' ili ''žena s nedostatnom seksualnom aktivnošću'', nego ''žena koja PATI zbog nedostatka seksualne aktivnosti''.
Korištenjem glagola ''patiti'' se očigledno željela naglasiti težina ovog stanja, bremena kojeg nose žene koje redovito ne dobivaju ''lijek'' koji im samo muškarci mogu dati da bi se osjećale bolje.
Nedojebana žena je žena u teškoj patnji, ona je patnica, ona je napaćena.
Postavlja se pitanje može li zapravo žena koja nema redovite seksualne odnose biti sretna i zadovoljna ili je osuđena na život pun patnje i nervoze, loš ten, ukočenost i zaboravljivost.
Morat ću vas razočarati jer ja nemam konkretan odgovor na ovo pitanje, ali kako svaki tekst, nakon uvoda i razrade, mora imati dobar zaključak, ja iz svega prethodno napisanog ne mogu izvući drugi zaključak od toga da je lijek za većinu, ako ne i za sve ženske probleme često doslovno nadohvat ruke i možemo ga dobiti potpuno besplatno i bez recepta.
A sad vi, drage moje žene, odlučite same hoćete li i nadalje svoje probleme tvrdoglavo pokušavati riješiti različitim tabletama, terapijama i meditacijama ili ćete iskoristiti ono što vam život pruža i prepustiti se svim blagodatima koje nam muškarci mogu pružiti svojim ''liječenjem''.
Odluka je na vama, a ''oni'' su svuda oko nas.
