Za one koji nisu upoznati, Bumble je aplikacija za upoznavanje. Nešto tipa Tinder ili Badoo. Ali postoji jedna bitna razlika, a to je da na Bumbleu žene moraju napraviti prvi potez, tj. one moraju uletjeti frajerima.
Ja sam se dugo opirala tim dejting aplikacijama, što sam već spominjala u tekstovima. Međutim, kako sam mjesec u kojem pišem ovaj tekst posvetila radu na svom odnosu s muškarcima, krenula sam s time da vidim zašto se toliko opirem online upoznavanju.
Došla sam do dva uvjerenja koja su me u tome kočila.
Prvo je bilo da je jadno biti na tim aplikacijama.
Slično uvjerenje sam imala za kino. Da je jadno ići sam u kino. Zbog tog duboko usađenog uvjerenja koje sam razvila tamo nekad u osnovnoj školi mi je trebala gotovo godina dana rada na sebi da se napokon odvažim odraditi tu stavku sa svoje liste izlaženja iz zone komfora.
Mnogim mojim prijateljima nije bilo jasno zašto je meni to takav big deal jer oni vole otići sami u kino. Kažu da tada imaju mira i nitko ih ne ometa u gledanju filma svojim upadicama i komentarima. To kod mene nije slučaj.
Iako sam odgledala sama film na velikom platnu, ne mogu reći da mi je bilo skroz ugodno iskustvo. Tome sigurno nije pomogla činjenica da sam si izabrala neki biografski triler koji je bio vrlo potresan i težak tematikom. Što da kažem, volim si maksimalno otežati.
No, primijetila sam da je neugoda bila najprisutnija kod dolaska u kino i odlaska iz kina. Naravno, zbog drugih ljudi. Što ako pomisle:
„Ajme, ona je sama došla u kino. Sigurno nema prijatelja.”
I to je bila ta ključna razlika između mene i mojih prijatelja koji vole sami ići u kino.
Oni bi išli u kino s mislima tipa: „Joj top. Pogledat ću film u miru. Uzet ću si velike kokice. Nadam se da neće biti gužva i da nitko neće sjesti pored mene da se mogu raskomotiti.”
Moje misli su bile: „Joj užas. Doći ću sama u kino. Neću imati apetita za kokice. Nadam se da neće biti gužva i da nitko neće vidjeti da sam sama. Što ako sretnem nekog poznatog? Što ako sretnem bivšeg s nekom novom curom, a ja sama u kinu kao zadnja jadnica?”
Kad idete u kino s takvom vrećom negativnih misli, naravno da vam treba godina dana da se odvažite to napraviti.
No, vraćam se na Bumble.
Kad sam osvijestila to svoje uvjerenje da je jadno biti na tim aplikacijama, shvatila sam da je ono staro cca 20 godina. Zapitala sam se je li se išta promijenilo u ta dva desetljeća te sam ga odlučila preispitati.
Doista, u vrijeme kada sam ja formirala to uvjerenje, nije puno ljudi koristilo aplikacije za dejtanje. To je bilo nešto relativno novo kod nas i jedini ljudi za koje sam čula da ih koriste su bili introverti ili povučeni ljudi koji su se bojali maknuti od svojih računala i koji nisu izlazili.
Danas je drugačije. Tehnologija sve više napreduje. Svi smo sve više online. Neki poslovi su se prebacili online. Komunikacija se sa zvanja na kućni telefon prebacila online. Online se prodaje i kupuje. Online se šalju liječničke uputnice i recepti. To sam sve prihvatila kao normalno, ali ne i upoznavanje online.
Drugo uvjerenje je bilo da muškarci tamo žele samo seks.
To mi je više ljudi reklo pa sam ja to uzela kao točnu informaciju, bez da sam imala ikakvog iskustva s bilo kojom aplikacijom za upoznavanje.
Zaključila sam da ne mogu tako izvoditi zaključke i da želim imati vlastito iskustvo na online aplikaciji da bih mogla steći neposredan uvid u to kakva je situacija.
I tako je nastala “Operacija Bumble”.
Donijela sam sljedeće odluke:
S pomoću aplikacije želim naučiti/poboljšati:
Aplikaciju sam instalirala tijekom šetnje do trgovine u koju sam išla da bih si kupila tortilje. Opsjednuta sam s njima. Imam 500 kombinacija s čime ih punim. Frendice se nekad ne mogu načuditi što ja sve stavim unutra, ali mislim da pretjeruju. Što vi mislite o tortilji premazanoj Linoladom s mozzarellom unutra? Meni je to prefino.
Uglavnom, samo instaliranje aplikacije i uređivanje profila je poprilično jednostavno. Prvo morate unijeti ime i datum rođenja. Pritom pripazite da stavite točnu godinu rođenja jer ju poslije ne možete izmijeniti. Dva muškarca s kojima sam tipkala su slučajno unijeli krivu godinu pa im sad trajno piše da su 10 godina mlađi nego što doista jesu. Ja sam odlučila vjerovati im se to doista dogodilo slučajno, ali zanimljivo mi je bilo kako nisu greškom unijeli da su 10 godina stariji nego što jesu.
Onda trebate unijeti neke podatke o sebi tipa visinu, stupanj obrazovanja, vježbate li aktivno, što tražite na Bumbleu, pušite li, pijete li, želite li djecu, koje ste vjere, imate li političko opredjeljenje i sl. Ništa od toga ne morate unijeti ako ne želite. Ja sam popunila sve. Također sam uočila da sam kod muškaraca najviše gledala visinu, obrazovanje i vježbanje. Kroz to sam naučila što mi je bitno.
Nakon toga slijedi odabiranje pet vaših interesa. Oni vam nude pregršt toga pa samo trebate odabrati. Jedno od najvećih iznenađenja s Bumblea mi je količina muškaraca koja je među interese stavila društvene igre. Svaki treći to ima istaknuto. Ne znam je li netko negdje prosr’o da žene vole društvene igre pa su svi to stavili ili ih doista vole igrati. Ja ih ne volim, ali opet, nisam ja mjerilo.
I onda slijedi stavljanje slika. Možete staviti samo jednu ili više njih. Ja sam stavila četiri. Izabrala sam između onih koje sam imala u galeriji na mobitelu jer sam bila na ulici pa nisam mogla pristupiti svom hard discu. Nisam se baš previše opterećivala s time.
Povukli su mi kao „glavnu sliku” jednu s putovanja na kojoj izdaleka izgledam dobro, ali nisam znala da ju aplikacija uveća tako da zumira glavu. Zumirano ne izgleda tako dobro kao izdaleka. Složila sam neku facu i kosa mi je raščupana od vjetra, ali reku Bože moj.
E sad glavna stvar - zašto sam odabrala baš Bumble?
Osnovni razlog - zato što se tamo žena mora javiti prva.
To mi se svidjelo jer sam ja in charge. Nisam htjela u startu najezdu muških poruka nalik biblijskoj najezdi skakavaca u Egiptu. Ako se ja moram javiti prva, ja odlučujem i o kvantiteti i o kvaliteti, tj. koliko ću se javljati i kome ću se javljati.
Drugi razlog - to mi je bila prilika da vježbam ulete.
Moji prvi uleti su bili katastrofični. Dvojici sam sastavila poruke na engleskom, a oni Hrvati. Jedan me pitao da jesam ja upravo njega zatražila savjet kako da uletim drugim muškarcima. Kad sam ponovno pročitala svoju poruku upućenu njemu, shvatila sam da jesam. Neću dalje jer bolje da ne znate. Ali kako kažu:
„Vježbom do savršenstva.”
Nakon svega par dana na aplikaciji, postala sam stručnjakinja. Razradila sam svoj stil uletavanja. Ali nikad ne koristim isti ulet. Svaki je personaliziran, na temelju nečega što sam pročitala o kandidatu iz opisa njegovog profila.
Ovaj izraz „kandidat” je koristio jedan od muškaraca s Bumblea s kojima tipkam. Njemu sam napisala ovo što i vama (da vježbam odbijanje i to) kada me pitao što tražim na Bumbleu.
Zapravo, moj prvotni odgovor na njegovo pitanje:
„Što tražiš ovdje?”
je bio:
„Plijen.”
Srećom, on je skužio moju zezanciju.
U konačnici je zaključio da mu se sviđa moj znanstveni pristup Bumbleu i moje treniranje na „kandidatima”.
Naravno da, kao i u stvarnom životu, i ovdje ima svega. Ima egotripera, ima čudaka, ima dosadnjakovića, ima onih koji će vas u drugoj poruci pitati volite li si zavlačiti ruku u gaćice.
Ali jedan moj savjet. Nemojte se ljutiti na takve poruke. Neki muškarci su tamo jer doista traže samo seks. I što je sad tako strašno u tome? Čovjek bi „sekstao”. Sekstanje je inače termin s kojim sam se nedavno susrela. To je tekstanje iliti dopisivanje o seksu. Mislim, sekstala sam ranije tijekom života, samo nisam znala da postoji službeni naziv za to.
Uglavnom, na prvu mi je bilo neugodno kad sam pročitala tu poruku o zavlačenju ruke i automatski sam pomislila:
„Odvratno! Što si on misli tko sam ja? Otkud mu pravo slati mi takve poruke?”
Onda sam malo stala i razmislila si. Zaključila sam da zapravo nema ničeg odvratnog u toj poruci - da taj čovjek ne zna ništa o meni i da si možda misli da sam ja na toj aplikaciji iz istog razloga kao on, tj. radi seksa. A i osvijestila sam si da svatko ovdje ima pravo slati poruke kakve god želi, a da sam ja tu da postavim granice.
U konačnici sam mu odgovorila da nisam zainteresirana za takve poruke i da razumijem ako ne želi nastaviti komunikaciju, a on je napisao:
„Ok, samo sam pitao. Čime se baviš?”
Eto, umjesto jednog žestokog verbalnog okršaja ili naprasnog prekida komunikacije, došlo je do razumijevanja.
Neki muškarci ne vole tipkati i to odmah stave u svoj opis gdje napišu da preferiraju druženja uživo i predlože kavu, šetnju i slično. Jednom takvom sam se javila i dogovorili smo dejt. Danas popodne je pa vam ne mogu reći kako je prošao.
On mi je napisao da ja biram mjesto pa sam predložila Maksimir. Pristao je.
Reakcija mojih frendica:
„Pa jesi ti normalna? S nepoznatim likom se ideš naći u šumu?”
„Nećemo se naći u šumi nego kod ulaza.”
„Svejedno. Šuma je svugdje oko vas. Pošalji nam sliku tog lika. I javljaj se cijelo vrijeme”, rekla je prva.
„Neću sigurno tipkati dok sam s njim. Nepristojno je.”
„Ja neću moći biti mirna. Od svih mjesta u Zagrebu, ti Maksimir odabereš”, rekla je druga dramatično.
Na kraju smo promijenili lokaciju i nalazimo se u jednom bircu. Ne radi njih i njihovog potencijalnog hodanja za nama po Maksimiru (na sigurnoj udaljenosti), nego zbog kiše koju su najavili.
Reakcija muškog dijela je bila nešto drugačija.
Sestra i ja smo jučer bile na večeri s dva frenda i kad sam im rekla za svoj prvi dejt s dečkom s Bumblea, obojica su zaključili da frajer želi seks.
„Nisam stekla takav dojam”, odgovorila sam.
„Joj vi žene ste tako naivne”, rekao je jedan.
„Da ga baš i želi, ne znam kako bi uspio realizirati svoj naum u 5 popodne u bircu”, odgovorila sam im nonšalantno.
„Nego, mogu ti dati jedan savjet za taj dejt?” pitao me jedan od njih.
„Naravno”, odgovorila sam jer sam znala da će biti nešto jako korisno.
„Nemoj puno pričati. Ti samo šuti i budi lijepa. Smješkaj se”, rekao je.
Nakon ovoga se zapitate što će vam neprijatelji uz ovakve prijatelje, ali navikla sam na takve njegove izjave.
Moguće da ću šutjeti. Ne radi njegovih vrhunskih savjeta, nego zbog neugode. Nisam već dugo bila na dejtu s nekim skroz nepoznatim. Bila sam na nekim susretima s meni poznatom osobom, ali to su bili dejtovi samo u mojoj glavi. Druga strana ih nije tako doživljavala. Ali to je jedna zasebna tema o kojoj nikada neću napisati tekst jer sam toj osobi sve što sam imala rekla uživo.
Mislim, ništa ružno nisam rekla, nego sam bila potpuno iskrena. Znate kako sam se osjećala tijekom tog razgovora? Jako ranjivo. Ali u konačnici sam bila ponosna na sebe što sam uspjela sve to izgovoriti oči u oči.
Onda sam se isplakala u par navrata i nastavila dalje ususret novim ljubavnim promašajima. Potencijalno s nekim s Bumblea. Ali neću sada o sebi i svom talentu stvaranja katastrofa, već želim s vama podijeliti svoje početne dojmove o Bumbleu.
Ima sasvim normalnih muškaraca. Dragih, pristojnih, zabavnih, poduzetnih.
Nisu svi tamo jer žele seks. Neki jednostavno žele dijeliti svoju svakodnevicu s vama kroz tipkanje. Čak ni ne predlažu viđanje ili nešto više. Žele komunikaciju zapravo. Vjerojatno su usamljeni kao i masa ljudi danas.
Neki ne vole tipkati pa vas odmah pozovu da se vidite uživo. Mišljenja su da se uživo bolje stekne dojam postoji li neka vibra među vama ili ne. Nemojte takvim muškarcima postavljati pitanja tipa:
„Kako da znam da nisi neki psihopat?”
Realno, nećeš to znati niti ako ćeš tipkati s njim mjesec dana. Neke žene ni nakon nekoliko godina braka ne shvate da žive s psihopatom. Tak’ da…
Neću dalje (iako bih mogla još par odlomaka dojmova napisati) jer se moram ići spremiti za svoj prvi Bumble dejt. S muškarcem kojeg sam ja odabrala i kojem sam se ja prva javila.
Zašto ne biste i vi?
So ladies, make your move.
